Nedugo nakon što je o. Gabrić umro, Maria Polli posjetio je slovenski isusovac o. Jože Kokalj. Posjetio je mjesta koja čuvaju uspomenu na Antu, provirio u njegov svijet i opisao dojmove. "Obilazim Gabrićevu sobu, gledam njegove stvari i - razmišljam. Umro je siromašan, nevjerojatno siromašan. Sve je razdijelio što god je mogao. Čak je i tranzistor poklonio. U sobi je nešto prejednostavnih komada odjeće koji vise na klinovima, drvena ležaljka, stol, stolica i nešto polica. Zatim hrpe pisama, znak njegove izvanredne ljubavi i pažnje. Stotine adresa prijatelja i dobročinitelja. Samo iz Australije više od 500 adresa. Na pismima datum primitka i odgovora. Pisma napisana toplo, osobno, s poštovanjem, sa zahvalnošću i s obećanjem spomena u molitvama. Takva su također i pisma dobročinitelja. Gledam kopiju Gabrićeva pisma datiranog 30. rujna 1988, dvadeset dana prije smrti. Pisano je rukom i upućeno prijatelju svećeniku, 'dragom i dobrom fra...' Na kraju pisma pročitam 'Ja sam sa zdravljem prilično slabo: astma i srce, pa teško i disati i spavati i hodati, pa čak i čakulati. Ali moje srce još kuca, pa dragi moj, dok kuca, nek kuca i iskuca za Isusa i duše ... Puno, puno pozdrava dragom fra..., sestrama i vjernicima, uz obećanje dnevnih molitava i žrtava - odani vam u Srcu Njegovom - o. Ante.' U posebnom ovitku Gabrić je čuvao najosobnije bilješke sa svojih duhovnih vježbi. Naslov: "Dobre odluke (od 1940 do 1981)". S poštovanjem okrećem stranicu za stranicom... - 'Nikad slatkiša... ni pudinga.' (1943) - 'Strpljivost do zadnje granice! Obzirnost i ljubaznost i u malenkostima. Kad god možeš razveseljuj druge.' (1951, 1971) - 'Spavati na tvrdom.' (1954) - 'Dvaput na tjedan post: utorak i petak.' (1954) - 'Ustati junački i bez oklijevanja - u 3.30,' (1954) 'u 4.' (1971) - 'Ljubi siromašne i bolesne, najsiromašnije, prezrene. Imaj posebnu ljubav za njih!' (1963)
- Godine 1981 je zapisao: 'ON ima za tebe Za Gabrića nema više sjena, planova, poteškoća ni bolesti." 
|
